Planinu koju volimo "Prenj": Tisovica

Osjet Hladnoce

Osjet hladnoće (engleski naziv: windchill) jest procijenjena temperatura što ju osjeća naša koža izložena vjetru pri određenim temperaturama zraka; dakle, stupanj tog fenomena ovisi o temperaturi zraka i brzini vjetra.

Osjet hladnoće, izražen temperaturom, redovito je ‘niži’ od stvarne temperature zraka, sve dok se može primijeniti formula za izračunavanje osjeta hladnoće - dok, kada je ta temperaturaviša od temperature zraka, govorimo o osjetu topline, odnosno vrućine.Ljudsko tijelo najviše gubi toplinu vlastitim rashlađivanjem znojenjem, odnosno isparavanjem tjelesne vlage, pri čemu količina izgubljene topline ovisi i o brzini vjetra nad površinom kože: što je vjetar brži, brže se rashlađujemo. Koža većine živih bića reagira na vanjske promjene temperature, nastojeći održati prihvatljivu površinsku temperaturu kako bi se izbjeglo pretjerano ohlađivanje ili zagrijavanje, a kada tijelo počne gubiti bitku, jer vanjski utjecaj niskih temperatura nadjača njegove mogućnosti da održi optimalnu temperaturu, slijedi smrzavanje ili smrt.

Mrsavite u Planinama

Velika visina pomaže pretilim osobama izgubiti na težini i zadržati novostečenu kilažu, pokazuje njemačko istraživanje objavljeno on line u specijaliziranom časopisu Obesity.
Ekipa Floriana Lippla sa Sveučilišta Ludwiga Maximilians u Muenchenu proučavala je učinak jednotjednog boravka na visini od 2.650 m ostavio na 20 pretilih muškaraca, prosječno starih 55,7 godina i prosječnog indeksa tjelesne mase 33,7. Istraživanje nije uključivalo nikakvu drugu promjenu, ni fizičke vježbe niti promjene prehrambenih navika.
Nakon tjedan dana na visini, istraživači su primijetili gubitak kila kod pretilih osoba, manji unos hrane i bitno poboljšanje arterijskog tlaka. Ti učinci su trajali i četriri tjedna nakon povratka sudionika na uobičajenu visinu. Težina se smanjuje uglavnom zbog povećanja stope temeljnog metabolizma (koji odgovara energetskim potrošnjama pri počinku), a koje je primijećeno na visini u prethodnim istraživanjima i zbog manjeg unosa hrane, prenosi Hina.
.
Gubitak teka je čest simptom bolesti planina, ali moguće je djelovanje i drugih čimbenika, navode stručnjaci. Analitičari s
u primijetili povišenu stopu leptina, hormona čije djelovanje izaziva smanjenje apetita

Lavine

Tisuće lavina dogode se svaki dan u cijelome svijetu. Mnoge ne naprave nikakvu štetu, ali neke su ipak smrtonosne i to većinom za ljubitelje ekstremnih zimskih sportova. Statistike govore da svake godine u Alpama od lavine smrtno nastrada između 120 i 150 skijaša i planinara. Uz svu današnju tehnologiju i načine spašavanja 57% zakopanih ne uspije preživjeti. Važno je uzeti u obzir da je 85% lavina pokrenuto od strane čovjeka. Ove statistike govore kako lavinu ne treba podcjenjivati, jer čim se nađete na otvorenom, nalazite se u opasnosti.
Kako nastaje ova prirodna pojava.
Lavinu čini snijeg koji se giba (klizi) niz padinu (naravno, pod uvjetom da je njen nagib dovoljno velik da se lavina pokrene). Najviše se lavina događa ako je kut nagiba padine između 30 i 45°, ali se pod pravim uvjetima lavine mogu dogoditi na bilo kojem nagibu. Jako vlažan snijeg klizi i pod kutovima od 10 do 25°. Tijekom zime snijeg pada u navratima i time u snježnom pokrivaču nastaju slojevi sa različitim fizikalnim svojstvima (gustoća, čvrstoća i vrsta ledenih kristala od kojih je sastavljen). Svaki sloj može nastati pod drugačijim vremenskim uvjetima i vezati se različito od prethodnog i sljedećeg. Zbog promjena u temperaturi i vremenskim prilikama mogu se događati promjene u stanju snježnog pokrivača ne samo tijekom sezone nego i tijekom jednog dana.
Vrlo je važno i na kakvu je podlogu pao prvi snijeg jer to utječe na čvrstoću spoja tla i snježnog pokrivača. Počne li padati kiša koja se pretvori u snijeg, veza tla i snježnog pokrivača vrlo je jaka i nije sklona kretanju. Snijeg koji padne na suho lišće nema dobru vezu s podlogom i lako ga je pokrenuti. Čvršće veze između slojeva snijega nastaju zbog otapanja i ponovnog smrzavanja te slijeganja snijega, čime se on sabija i stabilizira. Ovo se događa kada dnevne temperature porastu iznad 0°C, a noćne padnu ispod ništice.
Temperaturne promjene koje traju dulje, kao npr. premještanje tople fronte, mogu uzrokovati topljenje snijega. To može oslabiti gornje slojeve i povećati vjerojatnost nastanka lavine. Kad temperature ostanu ispod točke ledišta, snježni pokrov može ostati relativno nestabilan.
Uzrok lavina može biti i sloj u snijegu sačinjen od zrnatih kristala, inja, koji se zbog svojih ravnih stranica loše veže i stvara slabe slojeve. Takvi kristali nastaju rano u sezoni pa su ti slabi slojevi pri dnu snježnog pokrivača, zbog čega se povećava njegova nestabilnost. Dok hodamo ili skijamo po snijegu, vidimo samo površinski sloj ili nekoliko gornjih slojeva snijega i zbog toga ne možemo dobro procijeniti njegovo stanje i mogućnost nastanka lavina.
Između 2 padanja snijega, temperatura može narasti i dolazi do topljenja gornjeg sloja snijega, koji kad se ponovno smrzne stvara glađu i manje stabilnu površinu za sljedeće snježne oborine. Kiša koja padne na snježni pokrivač također stvara glađu površinu pa se sljedeći sloj snijega neće dobro povezati sa onim prethodnim. No lavine mogu nastati iako se površinski sloj snijega čini stabilan jer duboko u snježnom pokrivaču mogu postojati slabi slojevi.

Planinu koju volimo "Prenj"

Tisovica

No comments:

Post a Comment

Da li vam se sviđa ova stranica

Total Pageviews